Ljubimci – Veterinarska praksa Bojanić

Zaštitna cijepljenja

Naše ljubimce, pse i mačke potrebno je već u ranoj dobi aktivno imunizirati zaštitnim cjepivima protiv zaraznih bolesti. Cijepljenjem se potiče imunološki sustav životinje na stvaranje zaštitnih protutijela i time se smanjuje mogućnost oboljenja od potencijalno opasnih i smrtonosnih zaraznih bolesti.

Štenci i mačići prva zaštitna protutijela dobivaju od majke. Majčina imunost traje dovoljno dugo da zaštiti životinju dok se ne razvije njezin imuni sustav i dok životinja nije sama sposobna stvoriti protutijela protiv određene zarazne bolesti.
Psi se cijepe polivalentnom vakcinom protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, zaraznog kašlja, parainfluence i leptospiroze, a također, preporučamo i cijepljenje Corona virusa posebnom vakcinom.
Štenad bi u pravilu prvi puta trebalo cijepiti protiv zaraznih bolesti u dobi od 6 tjedana. Štenci bi prije cijepljenja trebali biti tretirani protiv crijevnih parazita i zdravi, što se utvrđuje pregledom prije same vakcinacije. Cijepljenje se ponavlja u 9. te još jednom u 12. tjednu života. Pse je, dakle, potrebno cijepiti tri puta u mladosti. Odrasle pse je preporučljivo cijepiti svake godine da bi se održala adekvatna razina zaštitnih protutijela u krvi. Također, lovačke pse, radi veće izloženosti uzročniku, preporučamo cijepiti protiv leptospiroze svakih 6 mjeseci.
Cijepljenje bjesnoće se po zakonu mora provesti kad je štene staro 3 mjeseca i ponavljati svake godine. Izuzetak su ovdje, ponovno, lovački psi, koje preporučamo radi kontakta sa divljim životinjama, cijepiti dva puta godišnje. Uz cijepljenje bjesnoće se provodi i obavezna dehelmintizacija tj. ''čišćenje'' od crijevnih parazita, glista i trakavica.

Da li štene uobičajeno ima ikakvu zaštitu kada ga kupujem?
Većina štenaca od svojih majki preuzme neki oblik privremenog imuniteta. To nestaje kada štene navrši oko dva mjeseca. Ukoliko štene dolazi od uzgajivača ili nekog od oblika centra za zaštitu životinja, vjerojatno je zaprimilo zaštitno cjepivo već do petog tjedna života. Uglavnom štenci dobivaju svoje prvo cjepivo u približno osmom tjednu starosti, te potom drugo cjepivo u dvanaestom tjednu.

Kako mogu znati dali je moje štene dobilo ikakvo cjepivo ?
Ako je uzgajivač organizirao prvo cijepljenje tada bi vam trebao dati certifikat (potvrdu) cjepiva koje mora biti administrativno provedeno i zapisano na papiru (knjižici).
Mačke se cijepe protiv panleukopenije, calicivirusne infekcije, rinotraheitisa, leukemije mačaka i bjesnoće.
Mačiće prvi puta cijepimo u dobi od 9 tjedana vakcinom protiv panleukopenije, calicivirusne infekcije i rinotraheitisa. Mačići prije same vakcinacije trebaju biti očišćeni od parazita i zdravi. Vakcinaciju ponavljamo nakon 4 tjedna, u 13. tjednu života. Odrasle mačke bi trebalo nadocjepljivati svake godine.

Leukemija mačaka se prvi puta cijepi u 11. tjednu života, a cijepivo se ponavlja nakon 4 tjedna, dakle u 15. tjednu. Prije prvog cjepiva uputno je napraviti test na leukemiju i FIV (mačju sidu) da bi se utvrdilo da je maca zdrava i da već nije nositelj jednog ili oba virusa.
Cijepiti bjesnoću kod mačaka po zakonu nije obavezno, ali je poželjno, posebno, kod mačaka koje uz boravak u kući izlaze i van.

Najčešći otrovi

Krpelji

Uzgoj štenca, dojenje i odvikavanje

Što mogu očekivati u prvim tjednima života štenca ?
Tijekom prva tri tjedna života štenci zahtijevaju malo njege od vlasnika pod uvjetom da je kuja sposobna. Rođeni su sa zatvorenim očima koje se otvaraju nakon 7-14 dana. Primijetite li bilo kakvu oteklinu ispod kapaka pokušate ju masirati s vatom natopljenoj u toploj vodi. Ako je oteklina uzrokovana infekcijom, gnoj će se pojaviti usporedno s otvaranjem kapaka. Postoji mogućnost da se kapci neće otvoriti u periodu od 14 do 16 dana starosti štenaca. U spomenutim situacijama (pr. ako vas zabrinjavaju bilo kakva ispuštanja) svakako se javite veterinaru.

Postoji li još nešto o čemu trebam voditi brigu u prvim tjednima ?
Stopa rasta štenaca treba se pomno pratiti. Općenito govoreći štene treba udvostručiti svoju porođajnu težinu u prvih 7-8 dana. Elektroničke ili kuhinjske vage idealne su za praćenje težine. Apsolutna točnost nije važna ukoliko se težina povećava.

Kada bi štenci trebali početi stajati i imati interes ?
Čim štenci otvore oči počinju se ubrzano razvijati. Do drugog tjedna starosti trebaju biti oprezni i pokušavaju stajati. Do trećeg tjedna pokušavaju se popeti i izaći iz legla. Nakon četiri tjedna svi štenci mogu hodati, trče i igraju se.

Njega kuje
Trebate povećati unos hrane svojoj kuji tokom zadnja 2 do 3 tjedna trudnoće. Nakon što se štenci oštene, potreba za hranom će se povećati kako bi kuja proizvela više mlijeka za svoje štence. Najveća proizvodnja mlijeka se javlja otprilike tri tjedna nakon štenjenja te u tom trenutku nije neobično da kuja treba jesti 3-4 puta svoje normalne obroke hrane ovisno o veličini njenog legla, pasmini itd.
Važno je da kuji odjednom previše ne promijenite prehranu osobito odmah nakon štenjenja. Jedenje posteljice (koja stimulira proizvodnju mlijeka) također teži izazivanju proljeva. Ako ju hranite kompletno uravnoteženom prehranom, bilo konzerviranom ili suhom, morat ćete ju postepeno povećavati tijekom posljednjih 2 ili 3 tjedna trudnoće (bolje povećanjem učestalosti hranjenja,nego povećanjem volumena po obroku).
Nakon štenjenja kuja može biti nenaklonjena puno jesti sljedećih 24-48 sati, te zatim može povratiti svoj apetit. Vrijedno je hraniti ju često, postupno povećavati njezine pred-oštenjene količine usporedno s povećanom proizvodnjom mlijeka i rastom njenih štenaca.
Vrhunac proizvodnje mlijeka će biti oko 3 tjedna do kada, ovisno o pasmini i veličini legla, kuja može primati do četiri puta svoje normalne količine obroka dnevno. Adekvatna tekućina je također važna, osobito ako se kuja hrani suhom hranom. Uvjerite se da je uvijek opskrbljena čistom pitkom vodom. Bit ćete iznenađeni koliko mnogo će ju konzumirati.

Trebam li hraniti kuju mlijekom ili dodatcima dok proizvodi mlijeko ?
Ne. Ako se hrani kompletnom hranom, voda je sve što joj je potrebno. Kuja ne treba vitamine ili dodatke ukoliko ih već sadržava njena kompletna ishrana.

Što je adekvatna ishrana ?
Veterinar vas može savjetovati o prikladnim, vrlo hranjivim, energetski bogatim cjelovitim namirnicama. Male pasmine pasa često vole niz različitih pripremljenih obroka (konzerviranih) dok su veće pasmine često sklonije suhoj hrani.

Što je odvikavanje štenaca i kako se provodi ?
Odvikavanje opisuje tranziciju prehrane štenca sa majčinog mlijeka na visoko energetsku prehranu za poticanje rasta štenca koja je bazirana na mesu.
U divljini odvikavanje počinje, naravno, čim štenci počinju razvijati svoje zube sa 3-4 tjedana starosti. Sisanja tada iritira ili šteti kuji koja se udaljava i ostavlja svoju obitelj na duži period. Prirodno odvikavanje uključuje proces u kojem kuja povraća i štenci to onda konzumiraju. Kuje kao kućni ljubimci često znaju to učiniti i tako izazvati zabrinutost svojih vlasnika. Najčešće je to samo prirodna majčinska funkcija.
Nakon što štenci što prije otvore oči to će se prije odvikavati i manje naprezati ženku, te će se ona potom prije vratiti u normalno stanje. Ako su štenci morali biti iz bilo kojeg razloga ručno uzgojeni to je za njih ujedno i prednost jer se ranije odvajaju od sisanja. Stoga je vrijedno da im se od početka daje mekana hrana čim otvore oči.

Kako započeti ?
Započnite stavljanjem jedne rekonstituirane zamjene za majčino mlijeko u ravan tanjur. Namočite nos i usta štencima prstom umočenim u smjesu. Ponovite dva ili tri puta dnevno dok se ne počnu piti. To obično traje 1-4 dana. Potom im možete premazati usta ostruganim sirovim mesom ili alternativno konzerviranom hranom koja se može staviti u mliječnu hranu. Kao štenci budu pili mlijeko ujedno će gutati hranu. Količinu mlijeka zatim počnite svakodnevno smanjivati sve dok štenci ne počnu jesti konzerviranu hranu s malo ili bez dodane vlage. Taj bi proces trebao biti dovršen do 4-6 tjedana starosti.
Privikavanje štenaca na kompletnu hranu za štence (koja je dostupna suha, konzervirana ili polu vlažna) osigurava uravnoteženu prehranu. Dodani vitamini ili minerali nisu potrebni.

Ishrana je iznimno važna. Koliko dugo štenci moraju jesti posebnu hranu i koliko često ih je potrebno hraniti ?
Dobar je osjećaj kako ekonomski gledano tako i smanjenjem obujma posla znati da postoji cjelovita dijeta formulirana baš za štence. U vrijeme dojenja štence bi trebalo hraniti malo i često, otprilike 4-6 puta dnevno. Do trenutka kada će štenci biti spremni napustiti kuju (oko 6-8 tjedana starosti) trebali bi dobivati približno 4 obroka dnevno. Kada navrše oko 3 mjeseca trebali bi povećati količinu, a smanjiti ferkvenciju uzimanja hrane na približno 3 obroka dnevno. Mnogi uzgajivači potom pređu na 2 obroka dnevno u dobi od 6-9 mjeseci i na 1 obrok dnevno kada pas navrši godinu dana. Iako neke od pasmina koje sporo sazrijevaju, osobito divovske pasmine mogu zahtijevati češće hranjenje sve dok pas ne navrši gotovo dvije godine. Molimo vas da se dodatno obratite sa svim problemima i upitima svom veterinaru kako bi se ipak plan ishrane u potpunosti prilagodio vašem ljubimcu.

Štenci siročići

Podizanje legla bez roditelja je dugotrajno no oplemenjujuće iskustvo. Novorođeni štenci (novorođenčad) vrlo su krhki te se unatoč stalnoj skrbi mogu dogoditi gubitci. Od samog početka imajte to na umu kako bi bili spremni ukoliko dođe do neonatalnog gubitka. Mi smo više nego sretni da vam možemo pomoći, asistirati i prema potrebi vas voditi.

Koje probleme mogu očekivati?
Nekoliko problema se mora riješiti kad vodite brigu za štenad bez roditelja. Među njima su hlađenje, dehidracija i hipoglikemija (nizak šećer u krvi). Ovi problemi su međusobno povezani i često se pojavljuju u isto vrijeme. Brza pomoć je esencijalna za preživljavanje ukoliko se bilo koji od ovih problema razvije. Naravno, ispravno hranjenje siročića je neophodno.

HLAĐENJE/pothlađivanje
Hlađenje u novorođene štenadi može dovesti do značajne stope smrtnosti. Štene rasipa tjelesnu toplinu po kilogramu tjelesne težine daleko više nego odrastao pas. Normalno novorođeno štene ovisi o toplini svoje majke kako bi održalo tjelesnu temperaturu. U nedostatku majke, na raspolaganju su nam razne metode pružanja topline poput: inkubatora, toplinskih svjetiljki i boce tople vode.
Rektalna temperature kod normalnog novorođenog šteneta je u rasponu od 35-37.2 ° C u prvom tjednu, 36,1 do 37,7 ° C u 2. i 3. tjednu, sve do normalne temperature odraslih 37.7-38.9 ° C iza 4. tjedna.
Kada temperatura rektuma padne ispod 34,4 ° C, prateće metaboličke promjene su opasne po život. Odmah se mora osigurati toplina da štene opstane. Inače zdrava novorođenčad obično preživi hlađenje ako se grije polako.
Tijekom prva četiri dana svog života, siročića treba održavati na sobnoj temperaturi od 29.4-32.2 ° C. Temperatura se može postupno smanjivati na 26,7 ° C od 7. do 10. dana i 22,2 ° C do kraja 4. tjedna. Ako je leglo veliko, temperatura ne mora toliko visoka ako se štence okupi u zajedništvo, tada njihova tjelesna toplina osigurava komunalnu toplinu.
PAŽNJA: Prebrzo zagrijavanje pothlađenog siročića može rezultirati smrću.

DEHIDRACIJA
Nedostatak redovitog unosa tekućine ili izloženost štenca okolini niske vlažnosti lako može dovesti do dehidracije. Također, smanjena učinkovitost probave i metabolizma pothlađenog štenca također može dovesti do dehidracije i drugih problema
Iskusni uzgajivači mogu otkriti dehidraciju dodirom. Dva su znaka: gubitak elastičnosti u koži i suha, ljepljiva sluznica (desni) u ustima.
Relativna vlažnost zraka okoliša od 55-65% je primjerena da bi se spriječilo sušenje kože normalno novorođenog štenca. Međutim, relativna vlažnost zraka od 85-90% je učinkovitija za održavanje štenadi ukoliko su štenci mali i slabi. Jedna metoda postizanja takve vlažnosti jest stavljanje ručnika ili namočene vate u blizini štenca. Obično kuja stalno liže svoje štence, stvarajući prilično vlažan okoliš. Njeno područje prsa također je dodatno prirodno vlažno dok doji svoju štenad.
PAŽNJA: Temperatura okoliša ne smije prelaziti 32,2 ° C , kada je prisutna visoka vlažnost. Temperatura od 35 ° C u kombinaciji s relativnom vlažnosti od 95% može dovesti do respiratorne opasnosti.

HIPOGLIKEMIJA (nizak šećer u krvi)
Znakovi hipoglikemije su teška utučenost, trzanje mišića, a ponekad i grčevi. Ako štene pokazuje bilo koji od ovih znakova hipoglikemije, nekoliko kapi otopine šećera na jezik može biti važno po život. Ako ste u nedoumici, molimo Vas da nas kontaktirate.

Čime da hranim svog siročića?
Ukupna prehrana novorođenog siročića mora biti pružena kao nadomjestak mlijeka do trećeg tjedna starosti štenca. Štenci starije dobi spremni su grickati navlaženu čvrstu hranu.
Preporučena dijeta:
Komercijalni nadomjestak mlijeka za štenad (Welpi, Lactol i dr.)
Mlijeko u prahu dvostruke jačine (obogaćeno)
U slučaju nužde:
l šalica puna kremastog mlijeka  l žličica kukuruznog ulja  l prstohvat soli 3 žumanjka (bez bjelanjka)  Pomiješajte smjesu ravnomjerno

Je li temperatura hrane bitna?
Da. Nadomjestak mlijeka treba zagrijati na 35-37.8 ° C. Kako štenci rastu, temperatura nadomjeska mlijeka i hrane može se smanjiti na sobnu temperaturu, kada štene navrši oko 3 tjedna.

Kako trebam hraniti svoje štene?
Hranjenje žlicom nije preporučljivo jer postoji značajan rizik da tekućina uđe u pluća
Hranjenje kapaljkom je jednostavnije od onog žličicom no može štencu izazvati grčeve inicirane uzimanjem zraka.
Hranjenje bočicom je najlakši i najuspješniji način.
Dva su tipa:
(a) Hranilica otvorenog tipa s protokom mlijeka kontrolom prsta preko otvorenog suprotnog kraja. Veličina otvora na bradavici je kritična. Ako je prevelika i mlijeko kaplje iz nje, može doći do ozbiljnih posljedica za štene. Ako je premala štene neće moći sisati mlijeko. Otvori se mogu uvećati pomoću igle. Alternativno maleni otvor može se proširiti žiletom. To je vjerojatno poželjna metoda jer kad štene prestane sisati mali prorez se zatvara i na taj način se sprječava utapanje.
(b) Hranilica zatvorenog tipa ima bradavicu na oba kraja, velika bradavica se stišće pomoću palca i kažiprsta držeći bocu uspravno. Opet rupa ili procjep moraju biti prikladni veličini štenca.
Cijev za hranjenje - ispravno načinjena predstavlja vrlo siguran i učinkovit način hranjenja.

Koliko obilno i često moram hraniti svoje štene?
Pažljivo pročitajte upute na komercijalnim nadomjescima mlijeka koje koristite. Količina očito ovisi o veličini, tako da upotreba kuhinjske elektronske vage ili poštanske vage može biti korisna. Obično navedena količina (ovisna o veličini štenca) predstavlja procijenjeni iznos dnevne količine - potrebne tijekom 24 sata. Veterinar će vas savjetovati o frekvenciji hranjenja i iznosima. Šest ili više dnevnih obroka možda će biti potrebno u primjeru slabih ili vrlo malih štenaca.

Hoću li morati hraniti leglo preko noći?
To ovisi o štencima. Ako su vrlo mali i slabi, vjerojatno jedan obrok između ponoći i 8 sati će biti potrebno obaviti. Obično u praksi s većinom uzgajanih legla je situacija sljedeća: ako se hranjene odvije prilično kasno navečer (10 -11 sati) drugi obrok neće biti potreban do 7- 8 ujutro.

Koliko dugo ću morati nastaviti ručno hraniti?
Kao štenci dobivaju težinu, broj hranjenja može postupno biti smanjen a količina povećana. Veterinar će vas savjetovati o tome.
Štene otvara oči oko približno 14-16 dana. Ubrzo nakon toga počinje i njegov interes za čvrstom hranom, a zatim može započeti hranjenje iz zdjele (vidi dolje)

Kako da navedem štence na mokrenje i pražnjenje crijeva?
Normalno, kada štenci sišu kuja ih stalno stimulira lizanjem genitalnog i analnog područja. Kod nezbrinutih štenaca važno je da nakon svake hrane koju im date, nježno masirate to područje koristeći komad namočene pamučne vate ili maramice.
To morate nastaviti najmanje 14 dana inače štenci mogu dobiti ozbiljan zatvor.

Kako mogu naučiti svoje štene da jede iz zdjele?
Proces odvikavanja obično počinje čim štene otvori oči (14-16 dana). Započnite odvikavanje po prvi puta stavljanjem uobičajenog nadomjeska mlijeka u ravnu posudu. Pažljivo umočite nos štenca u tekućinu ili ju razmažite prstom malo oko usta. Nastavite hranjenje bocom u međuvremenu. U kratkom vremenu štene će se naviknuti na uzimanje nadomjeska mlijeka na nov način. Kasnije to možete zamijeniti kašom napravljenom od mješavine mlijeka i hranom za štence (konzervirana ili suha). Smjesa ne smije biti previše gusta, prvi put štene neće pojesti jako puno. Kao se potrošnja hrane bude povećavala tako će se količina nadomjeska mlijeka postupno smanjivati.
Do 4 - 4 i pol tjedana, štene će trebati konzumirati dovoljno navlaženu čvrstu hranu (suha ili konzerve) kako bi zadovoljilo svoje potrebe.

Što je s crvima?
Obično se štenci rutinski tretiraju protiv crva po navršena 2-3 tjedana starosti. Tjedno ili dvotjedno čišćenje treba obaviti prije prvog cijepljenja koje se odvija od 6-8 tjedana starosti.

Cijepljenje
Prvo cijepljenje obično se odvija u periodu od 6-8 tjedana starosti štenca. Međutim, ako štene nije bilo dojeno od kuje tokom prva 2-3 dana nakon rođenja, ono možda neće imati dovoljno jak materinji imunitet. Stoga čak i ranije cijepljenje može biti potrebno.

Bolesti uha štenadi

Bolesti uha štenadi mogu biti uzrokovane invazijom ušnog kanala ektoparazitom ušnim šugarcem iz porodice - Otodectes cinotis. Ušni šugarac manji je od glave pribadače te je češći u mačaka nego u pasa.

PROBLEMI
U štenadi upala vanjskog zvukovoda pored ušnih šugaraca može biti uzrokovana i drugim faktorima. Što uključuje strana tijela poput klasova, trave ili insekata, zatim generaliziranih kožnih bolesti (ekcemi). Inflamacija ili upala također može biti rezultat povišene tjelesne temperature, te traume uzrokovane češanjem.
Ponekad su uzročnici mikroorganizmi poput bakterija i gljivica.

Znakovi
Kontinuirana iritacija, trljanje i češanje ušiju, ponekad s samostalno nanesenim ekcemima (dermatitis) koji se javljaju na vanjskoj strani uške.
Često se pojavljuje i karakterističan smrdljiv miris, uho je ispunjeno tamnim voskom različitih boja, od crne do narančasto/smeđe. Kod štenadi su spomenuti znakovi slični bez obzira na uzrok, stoga je bitno da se odmah javite veterinaru ako primijetite navedene simptome.

Kako se dijagnosticira?
Potrebno je pažljivo pregledati ušni kanal, a ponekad napraviti i laboratorijske analize uzoraka voska i sl. jer su znakovi bolesti slični, bez obzira dali je uzrok ušna grinja, bakterija ili gljivična infekcija.
Ako upala uha nije točno dijagnosticirana i učinkovito liječena može postati kronična i rezultirati promjenama u unutrašnjosti uha (postaje zadebljana). To vodi do sužavanja ušnog kanala, što dovodi do gore situacije za pacijenta, samim time i teže kliničke slike pacijenta.

Može li kronična upala uha (otitis) uzrokovati neke druge probleme?
Opasnost je u tome da infekcija može prijeći na timpan (bubnjić) i srednje uho. Problem je onda daleko teže liječiti, a može u konačnici rezultirati slušnim i ravnotežnim problemima.

Koštani problemi štenaca i adolescentskih pasa

Hromost ukazuje na odstupanja u normalnom hodu. Najčešći uzrok je bol u ekstremitetima. Budući da su štenci i mladi psi po prirodi razigrani, većina hromosti je prolazna i nestane brzo s ograničenjima u aktivnosti. Neki uzroci nastanka hromosti su ozbiljniji te ako se ne liječe odmah može doći do trajne deformacije, artritisa i trajne šepavosti. Određene pasmine pasa su sklonije bolestima kostiju koje se odnosi na razdoblje rasta kostiju. To kod velikih pasmina može potrajati i do dvije godine starosti.
Razumno je da štene ili mladog psa koji je hrom više od nekoliko dana odvedete na veterinarski pregled kako bi utvrdio uzrok problema. Pregled može uključivati krvne pretrage i druga ispitivanja, x-zrake itd.

Postoji li mnogo potencijalnih problema kostiju koji zahtijevaju opsežan pregled mladog psa?
Primjeri uključuju:

DISPLAZIJA KUKOVA (HD) - To je čest problem koji utječe na mnoge pasmine. Zamislite kuk kao loptu i zglob. Obje komponente moraju rasti po jednakim stopama kako bi se osiguralo zdravlje zgloba. Displazija kukova rezultira bolesti nepravilnog zgloba često s deformiranom loptom (bedrenom glavom) i plitkim utorom (acetabulum). Često možemo dokazati i postojanje artritisa čak i kod vrlo mladih psa. Hromost bedara, slabost i bol, svi su znakovi spomenutog stanja. To može postati vidljivo kod štenaca koji su stari i 4-5 mjeseci.
Takvo stanje uvjetuje nekoliko čimbenika.
*Genetika igra glavnu ulogu koja je jedan od razloga da najčešće obolijevaju pasmine poput njemačkih ovčara, labradori i neke druge pasmine imaju jednako visok slučaj HD oboljenja.
*Prehrana bogata energijom
*Pretjerana fizička aktivnost
Mogućnosti liječenja ovise o težini slučaja. Kreću se od jednostavnih ljekova do složenih operacija.
Perthesova bolest ili avaskularna nekroza glave bedrene kosti uzrokuje hromost u spomenutom bedrenom dijelu noge. Za razliku od dizplazije kukova, takvo stanje češće nalazimo u malih pasmina poput bijelih terjera, malih pudli, West Highland terjera, Yorkshire terjera i sl. Uzrokovano je smanjenim dotokom krvi u glavu rastuće bedrene kosti. Oboljeli psi reagriraju dobro na operacijske zahvate.
Displazija lakta - zajednički je naziv za skupinu učestala razvojna ortopedska stanja koja se pojavljuju na lakatnom zglobu u mladih pasa. Kao i kod displazije kukova razvijena je službena veterinarska/kinološka shema koja uključuje rtg snimanje lakatnog zgloba kada štene navrši godinu dana.
Osteohondroza (OCD)- - defekt glatke obloge hrskavice koje se javlja na pojedinim zglobovima poput ramena, lakta, koljena ili skočnog zgloba. Liječenje na samom početku uključuje strogo mirovanje koje može dovesti do ozdravljenja. U protivnom, treba uzeti u obzir obavljanje operacijskog zahvata uklanjanja defekta hrskavice.
Hipertrofijska osteodistrofija (HOD) - kosti ekstremiteta rastu iz posebnih područja s obje strane duge kosti, poznato kao zona rasta (growth plates) Mladi psi srednjih i velikih pasmina mogu biti pogođeni upalnim stanjem tih područja što uzrokuje izuzetne bolove. Uzrok nije u potpunosti razumljiv, iako se smatra da problemi s pretjeranim hranjenjem i davanjem prevelike količine dodataka (suplemenata) mogu biti uzrok. Obično se stanje rješava s malom intervencijom kontrole boli ili kirurškim otklanjanjem odlomljenog fragmenta hrskavice.
Panosteitis - upalna bolest dugih kostiju koja pogađa veće pasmine. Čini se da češće pogađa mužjake, te za razliku od HOD-a uključuje cijelu površinu duge kosti. Ponekad se hromost prebacuje iz jednog ekstremiteta u drugi, usporedno s pojavom upale na pojedinoj kosti. Upala može biti samo-eliminirajuća, no može se i dogoditi da traje tokom cijelog perioda rasta kostiju. Liječenje je usmjereno na kontroliranje boli i ograničavanje aktivnosti.

Zubna (kućna) higijena

Zašto je bitna?
Pojava dentalnih bolesti je vrlo česta kod pasa starijih od tri godine. Redovito čišćenje zuba najbolji je način da se spriječi parodontalna bolest koja može dovesti do gubitka mnogih inače zdravih zubi.
Parodontalna bolest je infekcija zubnog mesa i svih struktura koje okružuju zube. Poznato je da se javlja u oko 85% pasa starijih od tri godine, osim ako im je osiguran neki oblik zubne kućne higijene.
Danas postoje mnoge igračke, poslastice, pa čak i posebno formulirane hrane dostupne i oblikovane kako bi doprinijele oralnom zdravlju.

Redovito četkanje se pokazalo kao najučinkovitiji način da se smanji rizik od parodontalne bolesti.
Iako je poželjno da se pas trenira i prihvatiti postupak kao štene, starije pse se također može trenirati da prihvate, pa čak i uživaju u redovitom četkanju, posebno ako su trenirani za nagradu!
Psi, za razliku od ljudi imaju mnogo duži fleksibilniji jezik koji čisti unutrašnjost ili jezičnu površinu zuba, tako da je većina postupka četkanja orijentirana na vanjski ili bukvalni dio površine zuba.

Kako naučiti psa da prihvati pranje zubi ?
Napravite zabavnu igru od toga ! Prvih nekoliko dana držite psa kao i obično kada ga gladite, obraćajući posebnu pozornost na 'zagrljaj' oko glave koristeći poslastice i pohvale kao nagrade. Učinite to posebno u vremenu predviđenom za davanje obroka, koje je za većinu pasa veoma ugodan dio dana.

Vrijedilo bi započeti sa posebno dizajniranom četkicom za pse iako stara ljudska četkica može također služiti svrsi. U početku umočite četkicu u njegovu omiljenu hranu ili nešto mesnog okusa i umetnite četkicu lagano između gornje i donje usne, s vlaknima orijentiranim prema zubima pod kutom od približno 45º prema površini zuba i zubnog mesa.

Nježno pomičite vlakna četkice prema zubima i zubnom mesu. Većina vlasnika tvrdi da njihovi psi toleriraju čišćenje stražnjih zuba, no problemi nastaju jer im ne žele dopustiti da se diraju prednji zubi (sjekutići). Tu je opet potrebno uključiti pohvale i upornost kako bi izašli na kraj s tim problemom, uzevši u obzir da će uvijek postojati određena skupina pasa koji nikada neće tolerirati taj postupak do kraja.
Za razliku od toga neki psi su navikli da im se vanjska strana zuba čisti, te će se odupirati brušenju unutrašnje površine zuba. U početku se treba koncentrirati na čišćenje velikih kutnih zubi i dopustiti psu da konzumira neke od obroka između pranja.

Postupno se upustite u čišćenje malih sjekutića (prednji zubi). To je najosjetljiviji dio usta, zato psi često zamjeraju čišćenje sjekutića.
Srećom kamenac se obično nakuplja uglavnom na očnjacima pa ako naiđete na poteškoće koncentrirajte se na te zube. Jednom kada nauče na postupak, neki psi postanu dovoljno tolerantni te vam omoguće da pokušate čistiti jezičnu (unutarnju) površinu zuba.
Ukoliko otkrijete da ste u nemogućnosti napredovati u održavanju dentalne higijene svog psa, ne očajavajte ! Kao što je već spomenuto, uz posebnu vrstu hrane, poslastice i žvakalice koje su formulirani, postoje gelovi i druge antiseptičke otopine koje se mogu primjenjivati na dnevnoj bazi.

Ukoliko imate problema, kontaktirajte veterinara !

Igračke

Za pse je veoma bitno održavati zdrave navike ponašanja. Moramo prepoznati koliko je važno zadovoljiti njihove potrebe za fizičkom aktivnošću i mentalnom stimulacijom. Tjelovježba je češća nego potreba za uključivanjem mozga. Međutim, potreba za mentalnom stimulacijom može se provesti na nebrojeno mnogo načina, no po svemu sudeći njihova kombinacija daje najučinkovitiji rezultat. Neki primjeri mentalne stimulacije uključuju:

šetnje koje omogućuju dovoljno vrijeme za njuškanje i istraživanje okoliša.
igre sa ljudima poput igre skrivača
igre sa drugim psima
učenje bazirano na pozitivnom jačanju
zabavne trening igre
igračke za samostalnu igru
igračke za igru sa drugima

Savjeti o odabiru i upotrebi igračaka
Igračke možemo grubo podijeliti u dvije kategorije, one s kojima se pas igra samostalno (osamljene) i one koje zahtijevaju interakciju s drugim psom ili osobom (društvene igre). Poželjno je u igri ljubimca uključiti obje kategorije.

Igračke društvenog tipa:

trzajuće (vučenje) igre svih tipova
igračke poput loptica i frizbija (bacanje)
zagonetne igračke (igre koje zahtijevaju sudjelovanje vlasnika, kao što su igračke gdje se poslastice kriju pod izmjenjive čašice ili pod pokretne pločice).

Prilikom odabira bilo kojeg tipa ovih igračaka važno je uvjeriti se i osigurati da nemaju oštre rubove koji mogu ozlijediti usnu šupljinu vašeg psa. Kada razmišljate o igrama trzanja/vuče važno je da su igračke dovoljno duge kako bi omogućile vašem psu (njegovim ustima) i vašoj ruci da vuku u isto vrijeme, bez rizika da budete ugrizeni.
Kod igranja morate naučiti psa pravilima kako bi smanjili rizik od ugriza i kako osigurali da će vaš pas otpustiti predmet na zahtjev.
Kada bacate igračke kao što su loptice i frizbiji, vodite brigu o poziciji bacanja loptice kako bi smanjili pritisak zglobova i kralježnice vašeg psa prilikom jurnjave. Na primjer bacanje predmeta nisko na zemlju umanjuje skakanje i uvijanje u zraku, koje može uzrokovati ozljede.
Većina pasa, dokle god su zainteresirani za hranu, mogu biti podučavani da se igraju zagonetnim igračkama. To je posebno značajno za starije pse, pse sa zdravstvenim problemima koji ograničavaju njihovu sposobnost da se igraju fizičke igre i za pse koji se oporavljaju od operacije. Postoje i igre koje se mogu igrati u zatvorenom prostoru koje se oslanjaju na vlasnikovu interakciju sa psom i potiču njegov društveni angažman.

Igračke za samostalnu igru:

žvakanje - npr. sirova koža.
loptice koje ispuštaju hranu
gumene igračke koje imaju poslastice
škripeće igračke (squeaky toys)
meke krznene igračke
prevrtljive loptice

Kada god odabirete žvakalicu svom psu vodite računa da je ispravne veličine za vašeg psa. Male žvakalice mogu predstavljati opasnost i uzrokovati gušenje može. Kao i sa svim igračkama, postoji mogućnost da nisu pogodne za svakog psa, primjerice pohlepni pas bi mogao otkinuti i progutati velike komade žvakalice.

Igračke kućne proizvodnje?
Možete dati svom psu neku od igračaka kućne proizvodnje ukoliko je sigurnost prisutna cijelo vrijeme. Spomenuti ćemo nekoliko primjera, no prije svega treba napomenuti da nisu primjerene svim psima, s obzirom da će se neki truditi konzumirati ih.

KARTONSKE KUTIJE
Za trganje na komadiće
zatvorene sa poslasticama ili igračkama u unutrašnjosti motiviraju psa da ih otvori o

PLASTIČNE BOCE
UVIJEK: ukloniti male komponente poput čepova, etiketa, te vodite računa da pas ne rastrga bocu kako ne bi ozlijedio usnu šupljinu )
za generalnu igru
sa poslasticama u unutrašnjosti kako bi pas lupkajući došao do njih

PLASTIČNE MREŽASTE VREČICE u koje možete staviti par laganih plastičnih bočica, kartonskih tubica i sl. Viseću igračku mnogi psi obožavaju bacati naokolo i tresti.
Dulji ručnik/krpa ili snažna tkanina sa mjestimičnim čvorovima - trzajuća/vučna igračka

OPĆENITO
Ukoliko su igračke neprestano na dohvatu, većina pasa će izgubiti interes za njih nakon kraćeg vremena. Par je metoda kojima možemo izaći na kraj tom problemu:
Zapakirajte/pospremite sve igračke te samo 2 ili 3 istovremeno ostavite svom psu na raspolaganje u periodu od par dana. Potom uklonite 1 ili 2 i zamijenite ih drugima. Na taj će te način zadržati njihovu novinu.
Napravite kutiju za igračke, u nju postavite sve igračke i naučite svog psa da ih tamo pronađe. Mnogi psi se brzo naviknu na ideju da sami odabiru igračku koja im je u određenom trenutku najinteresantnija.

Štenci bazni trening

U kojoj fazi mogu početi trenirati svoje štene?
Počnite odgajati svoje štene od trenutka kada ga preuzmete jer štenci počinju učiti čim od samog rođenja pa i onda kada nisu toga svjesni ! Stoga je važno da mu osigurate učenje odgovarajućih pouka.
Mnogi dobri uzgajivači potiču rukovanje i socijalizaciju od rođenja, a neki trening započinju čim štene otvori oči i počne hodati. Mladi štenci imaju kratke raspone pažnje, no svejedno možete od njih očekivati da će početi učiti poslušnost jednostavnih naredbi kao što su "sjedi", "dolje" i "mir već s 7 do 8 tjedana starosti.

Tradicionalno, formalni trening psa često se odgađa do 6 mjeseci starosti, a zapravo ta maloljetna faza je vrlo slab trenutak da započnete trening. U toj dobi pas se počinje konsolidirati s odraslim ponašanjem i vrlo je teško promijeniti mu ponašanje. Također štene u toj dobi može biti na početku hormonskih promjena povezanih s pubertetom i teško se može koncentrirati.

Kad se trening počne odvijati u dobi od 7 do 8 tjedana starosti, puno je lakše napraviti asocijacije, ali ta činjenica postaje ispravna ukoliko koristite samo metode koje se oslanjaju na pozitivno pojačanje i ljubaznost. Upotreba kaznenih tehnika u ovoj ranoj dobi može imati dalekosežne negativne posljedice za vaš odnos sa svojim psom. Štenci imaju kratke raspone pažnje, pa treninzi trebaju biti kratki i česti (nekoliko puta dnevno). Štenci mogu učiti naredbe "sjedni", "dolje" i "stani/mir" koristeći metodu zvanu hrana-mamac trening. Tu se pseće poslastice koriste kako bi privukli psa da vodi svoj nos u odgovarajuće položaje za "sjesti", "leći", "stajati", te "ostati", ili učenjem štenca na koncept klik trening.

Koliko vremena svakodnevno treba posvetiti treningu štenca ?
Cilj kojem se teži je najmanje 15 minuta treninga svaki dan, s napomenom da je još korisnije provesti nekoliko kraćih razdoblja sa psom (npr. 3 serije po 5 minuta ). Angažirajte sve članove obitelji da zatraže od štenca da obavi potrebne zadatke, tako da ono razumije da naredbe znače istu stvar bez obzira tko ih izdaje. Trenirajte ga u svakoj sobi vaše kuće kako bi ga naučili da bude poslušno posvuda, a ne samo na mjestu treninga.

Cilj treninga je naučiti štene adekvatnim obrascima ponašanja kako bi živjelo uspješno kao kućni ljubimac, stoga je potrebno uključiti trening u svakodnevne aktivnosti. Na primjer, zamolite svog psa da sjedne prije nego što dobije hranu, prije nego što ga pustite unutar ili izvan vrata i prije nego što ga pomazite. Na taj ćete način odgajati psa cijelo vrijeme, tijekom cijelog dana bez obzira na situaciju. Odgajanje psa prije dobivanja nagrade također pomaže kako bi spriječili probleme. Budite kreativni, vrijeme koje provodite trenirajući psa isplatit će vam se kada on bude odrastao.   Zapamtite: Treba ponavljati, vrijeme i upornost potrebni su psu kako bi mogao predvidjeti i pouzdano reagirati na naredbe u različitim situacijama.

Treba li uzeti u obzir pohađanje treninga pasa ?
Vlasnici pasa koji su početnici mogu započeti trening svog ljubimca programom obuke s nekoliko jednostavnih koraka koji također mogu biti korisni.

Treneri vam mogu pokazati tehnike i pomoći vam vođenjem kroz korake u treningu.
Oni vam mogu pomoći savjetovati vas o problema tokom obuke štenca, te vam mogu pomoći unaprijediti trening na težim vježbama.
Vaše štene će se učenjem u grupnoj situaciji susresti s nekim stvarnim životnim distrakcijama što može biti vrlo korisno.
Također će i vlasnik psa koji pohađa obuku više vježbati (napraviti domaću zadaću) tokom tjedna, ukoliko ne želi zaostajati sa svojim psom na sljedećem satu.
Sati obuke dobro su mjesto za susret i razgovor s drugim novim vlasnicima štenaca i vidjeti kako se ponašaju svi štenci.

Dobro organizirana nastava za obuku mladih štenaca odličan je način da se vaše štene druži s različitim ljudima, drugim psima, i daje mu poticaje u kontroliranom okruženju. Osim toga, možete naučiti kako spriječili probleme prije nego nastanu, ili se nositi s njima dok se pojavljuju, umjesto da pronalazite rješenja problema koji su već razvijeni. Vaše štene može također sklopiti neka nova prijateljstva, a vi možete upoznati ljude s kojima možete uživati u svakodnevnim šetnjama. Možete također posjetiti nove prijatelje (ili oni vas) s svojim štencem kako bi se socijaliziralo u igri i tokom treninga.

Budući da glavno razdoblje socijalizacije za psa završava do 3 mjeseca starosti, štene je bitno posebno poticati socijalizaciji između 8 i 12 tjedana starosti. Ako su svi štenci u društvu obavili prvo cijepljenje, zdravi su i nemaju parazite, onda su zdravstveni rizici niski, a potencijalne su prednosti ogromne.

Zašto psi laju

Zašto psi laju?
Prisutnost neželjenog i neprimjerenog lajanja je jedna od najčešćih pritužbi vlasnika pasa i njihovih susjeda! Lajanje je prirodni oblik pseće komunikacije.

Može poslužiti kao signal upozorenja i alarm drugim psima, također može služiti kao vokalizacija kojom pas iskazuje uzbuđenost u situaciji kad je razdvojen od svoje društvene skupine, ili kad se suoči s neodlučnošću, tjeskobom ili frustracijom. Ako mislite da postoji problem s lajanjem kod vašeg psa onda je važno utvrditi zašto se ponaša na takav način. Također želite biti sigurni da vaš pas laje, što razlikujemo od drugih oblika vokala, kao što su urlanje ili cviljenje, koji imaju različite motive. Zdravstveni problemi, kao što su bol ili pojave senilnostI u starijih pasa, ponekad pridonose vokalizaciji stoga je važno da se vaš pas provjeri kod veterinara.

Kako spriječiti probleme s lajanjem?
Socijalizacija i navikavanje. Ako možete upoznati mladog štenca da što više novih ljudi, životinja, situacija i bukom što je više moguće, onda on neće postati pobuđen na njih kasnije u životu. To će smanjiti količinu ili intenzitet alarm lajanja jer će pas manje doživljavati nove situacije i susrete kao prijetnju.

Kako bi se spriječilo da lajanje postaje problem, korisno je ako se koristi samo da upozori vlasnike, te da je zatim je pod kontrolom i zaustavljeno prije nego što pas postane uznemiren i izvan kontrole. Podizanje kvalitete komunikacije između psa i vlasnika kroz nagrade (igra, pohvala, hrana, osmijeh...) pomoći će vam kako bi se postigla ta razina kontrole.

Vokalizacija se može pojaviti kao rezultat odvajanja povezanih problema i stoga je važno da se pas od malih nogu nauči biti neko vrijeme sam. To se postiže postupno ostavljajući psa kratko vrijeme bez vlasnika, prije nego što je potrebno da ga se ostavi na duže vrijeme. Dva psa ponekad mogu praviti društvo jedan drugome i smanjiti potrebu za stresnom vokalizacijom i tako otkloniti problem, ali to nije uvijek slučaj. Ako psi postanu rastreseni, količina buke tad postaje udvostručena.
Uvijek je bitno utvrditi temeljnu motivaciju za vokalizaciju, tako da odgovarajući tretman može biti ponuđena kao rješenje problema.
.

Destruktivno ponašanje - Žvakanje

ZAŠTO PSI ZVAČU?
Psi, pogotovo štenci, iznimno su razigrane i istraživačke prirode. Dok se igra s ljudima i drugim psima, psu to predstavlja važan dio socijalizacije i društvenog razvoja, istraživanja i objekti igre važni su instrument za pse kako bi naučili o svojoj okolini. Stoga je normalno ponašanje za štence da istražuju svoju okolinu njuškanjem, okusom i žvakanjem objekata po cijeloj kući.

Širok je raspon razloga zašto se čini da psi destruktivno žvaču, na primjer:

igranje (kao kod pasa koji žvaču objekte koji su ispunjeni perjem ili spužvom, poput kauča ili jastuka)
grickanje (psi stari 3-6 mjeseci koji žvaču kućanske predmete).
zadovoljavanje prirodne potrebe za žvakanjem i lomljenjem, koji može poslužiti za pomoć u održavanju zdravih zubi i zubnog mesa
povećanje poriva za žvakanjem često se događa oko 8-10 mjeseci starosti i vlasnika može to doživjeti frustrirajuće jer je upravo prošao kroz proces grickanja i očekuje takvu vrstu ponašanja kao završeno iskustvo!

Biti pripremljen za ove faze omogućuje vlasnicima da pripreme stvari namijenjene njihovom psu za žvakanje, te izbjegavane nervoze zbog psećeg ponašanja koje je u potpunosti normalno !

zadovoljavanje nagona za grizenjem i žvakanjem zbog nedovoljno velikog obroka.
potiče pozornost (čak i ako je negativna) ili je tretiran od vlasnika svaki put kad žvakaće. U tom slučaju vlasnik može nehotice nagrađivati takvo ponašanje.
reakcija na osnovne problema tjeskobe, straha ili panike

Budući da je raspon mogućih motiva psa za žvakanje velik, važno je utvrditi razlog ili razloge zašto vaš pas žvače. Ako je vaš pas štene ili mlada životinja koja žvače razne objekte u kućanstvu, vjerojatno je posrijedi igra i istraživanje (a možda grickanje) kao motiv. Psi koji uđu u koš za otpatke i kradu hranu očito su motivirani od zbog prisutnosti mirisa hrane. U nekim slučajevima može zatražiti stručnu pomoć da se utvrdi pravi uzrok problema i identificirati najučinkovitije liječenje za svog psa.

Kako poticati primjereno žvakanje?
Prije nego razmislite na koji ćete način obeshrabriti neprimjereno žvakanje, pravi ključ je pružiti vašem psu nekoliko prikladnih predmeta za zadovoljavanje njegovih potreba žvakanja.

Započnite s nekoliko igračaka raznih okusa, mirisa i tekstura kako bi utvrdili što se najviše sviđa vašem ljubimcu. Iako plastične, najlonske ili gumene igračke mogu biti najviše izdržljive, proizvodi koji se može trgati, poput sirove kože ili svinjskih ušiju mogu biti vašem psu poput prirodnog plijena. Premazane igračke s jetrom ili sirom mogu povećati njihovu čežnju. Izdržljive igračke za žvakanje s šupljom unutrašnjosti idealne su za rješenje vaših muka (možete ih unaprijediti stavljanjem komada sira, jetre ili poslastice u unutrašnjost). Na taj će te način navesti svog psa da 'radi' kako bi zaslužio svoju nagradu. Stavljanje juhe, mesnih sokova ili natopljene pseće smjese u takve igračke i njihovo zamrzavanje, ili pravljenje ledenog sladoleda od psećih poslastica (staviti u njegovu zdjelu) priuštiti će vašem psu duže zadovoljstvo, a vama u konačnici dulji mir. Rastuće je tržište mentalno stimulirajućih igračaka za pse, koje ne samo da potiču njegovu aktivnost već ohrabruju psa da koristi svoj um kako bi zadobio neke osnovne dnevne prehrambene namirnice.

Kako bi se uvjerili da je vaše štene ili mladi pas ohrabljen i nagrađen za žvakanje svojih igračaka, i odviknut žvakanja svih drugih objekata, morate ga držati od samog početka pod nadzorom. Kada god takav nadzor nije moguć, morate prevenirati pristup do svih neželjenih objekata ili područja koja bi mogao žvakati.

Kako tretirati neprimjereno žvakanje?
Tretman do neke mjere ovisi o uzroku, no glavne smjernice su:

Usmjerite žvakanje na dopadljive alternative, primjerice: dajte svom psu novu igračku za žvakanje prekrivenu mirisnim namazom koji je primjeren za pseću konzumaciju kako bi njegovo ponašanje zadobilo prihvatljivu formu.
Provjerite da svojom prehranom vaš pas ne dobiva previše energije i da provodi dovoljno kvalitetnog vremena u aktivnostima i igri.
Provjerite dali vaš pas u svojoj prehrani dobiva dovoljnu količinu hrane. Psi katkada žvaču kako bi napunili prazninu u želucu.
Zabranite svom psu pristup neprimjerenim stvarima za žvakanje.
Uvjerite se da nehotice ne nagrađujete ponašanje svog psa interakcijom s njom dok žvače.

ŠTO NE NAPRAVITI?

Ukoliko postoji bilo kakva asocijacija između kazne i uloge vlasnika koju igrate, upuštate se u rizik da će vaš ljubimac naučiti ne žvakati stvari u vašoj nazočnosti i da će se ponašanje nastaviti ili čak pogoršati u vašoj odsutnosti
Dolaskom kući neposrednim kažnjavanjem vašeg ljubimca zbog žvakanja koje se odvijalo dok vas nije bilo doma samo ćete povećati anksioznost kod psa i povećati rizik nastanka ozbiljnijih problema.

Fobije uzrokovane vatrometom

Kako se nositi s problemom u hitnim slučajevima ?

LJEKOVI
Lijekovi mogu biti korisni u nekim slučajevima, ali se moraju dati samo pod veterinarskim nadzorom. Zapamtite lijekove bi bilo idealno dati na način da počnu djelovati, dakle prije početka bilo kakve buke ili skupova... Obično je to barem sat vremena prije početka zgode. Međutim, može biti korisno za životinju da date određene lijekove kada su u kući (pas je smiren i nije u mogućnosti predviđati da bi se stresna situacija za njega uskoro mogla odviti).

Feromoni
Uređaji koji ispuštaju prirodne umirujuće tvari koje pomažu umiriti vašeg psa sada su dostupni u komercijalne svrhe. Ove kemikalije se prirodno proizvode u tijelu psa u određenim situacijama i poznate su kao feromoni. Ako uključite uređaj pored omiljenog počivališta vašeg psa u zatamnjenoj prostoriji i ostavite ga na neko vrijeme, možda ćete otkriti da mu to pomaže nositi se tijekom sezone vatrometa. Ovi uređaji mogu se koristiti kao zamjena za lijekove ako je potrebno, ali nisu zamjena za odgovarajući terapijski program ponašanja kako bi se uklonio problem.

Kazna
Ne kažnjavajte svog psa kad ga je strah zbog promjene, svojim ćete ponašanjem samo potvrditi da postoji nešto čega se treba bojati, a to će učiniti da stvari budu još gore.

Redefinicija
Jednako tako nemojte galamiti na svog psa ili ga pokušati umiriti kad se prestraši jer tako možete signalizirati da je njegova reakcija prikladna. Najbolje je ignorirati bilo kakvo preplašeno ponašanje koje se događa ili još bolje biti pozitivno raspoložen to cijelo vrijeme, kako bi psu pokazali da ne postoji ništa što bi ga moglo zabrinuti.

Hranjenje
Hranjenje vašeg psa dobrim obrokom sredinom poslijepodneva i dajući mu opskrbu ugljikohidratima tri sata kasnije, s dodatkom vitamina B6 može pomoći tako što će napuniti njegov želudac tijekom večeri. Ova dijeta je također povećava prirodne tjelesne umirujuće kemikalije u mozgu. Ako je potrebno psa nemojte hraniti u bilo koje drugo vrijeme tijekom dana kako bi se osigurao dobar apetit.

Ukoliko je vaš pas sklon proljevima u trenutcima straha ili bilo kojoj drugoj situaciji, ima medicinsko stanje koje zahtjeva posebnu prehranu kontaktirajte veterinara kako biste dobili precizan savjet vezan na ovu strategiju.

Okruženje
Uvjerite se da je okolina osigurana i sigurna u svakom trenutku. Čak i većina mirnih pasa može se ponašati nepredvidljivo, kada se uplaše buke i osjete da trebaju pojuriti i pobjeći, te tako mogu završiti s ozljedom ili nehotice ozlijediti druge.

Postoji li rješenje za umanjenje buke vatrometa i sijevanja?
Kad sezona počinje, pokušajte osigurati pristup dobro zamračenoj ili zasjenjenoj prostoriji kada počne padati mrak. Svom psu osigurajte puno poznatih igračaka, ali ih često mijenjajte kako bi stalno stimulirali interese svog psa u tom trenutku.

Pokušajte organizirati učestaliji boravak sa svojim psom, tako da nema dodatni problem zbog izoliranosti u tom trenutku. Zapamtite psi su vrlo društvena bića. Međutim, odolite iskušenju umirivanja svog psa ili korištenju fizičkog kontakta kao što je maženje, kako bi se osjećao bolje. Bliska fizička interakcija nehotice može ojačati strah. Pobrinite se da su svi prozori i vrata zatvoreni, tako da zvuk bude utišan koliko god je to moguće.

Osigurajte pozadinske zvukove sa radija ili televizije. To ne mora nužno biti glasno, sve dok postoji stalno odvraćajući ritam glazbe koji će spriječiti da se vaš pas koncentrira na buku izvana. I sami zanemaruje zvukove buke i pokušajte uključiti svog psa u neki oblik aktivne igre (pr. žongliranje igračkama),ali samo ako želi.

I za kraj....
Nemojte ignorirati problem zato što se događa samo nekoliko dana u svakoj godini. Usmjerite smanjivanje osjetljivosti svog psa i kada je sezona vatrometa završena kako bi on uistinu promijenio svoje viđenje vatrometa i uočio da mu nisu stvarna prijetnja. Idealno vrijeme za započeti tretman je odmah po završetku iste sezone kako bi imali maksimalnu količinu vremena u kojoj je moguća izloženost vatrometima minimalna.

Agresija - prema nepoznatom psu

Kako spriječiti da pas postane agresivan prema drugim psima?
Prevencija počinje sa treningom štenaca i socijalizacijom. Rano i učestalo ugodno druženje s drugim psima, omogućit će da vaš ljubimac naučiti kako prepoznati i interpretirati interakcije i reakcije drugih pasa. To može biti vrlo korisno u sprečavanju agresije prema drugim psima.

Kada je vaš mladi pas u interakciji s drugim psima važno je da uspostavite dobru kontrolu i da ste i vi sami opušteni. Korisno je naučiti psa da reagira na upute da sjedne, stane i bude tih. To bi ga prvo trebali naučiti u odsutnosti drugih pasa, koristeći se sistemom pohvala i nagrada (pozitivnim potkrepljenjima). Bez obzira na način kojim postižete kontrolu nad vašim ljubimcem važno je da izbjegavate metode koje daju vašem psu negativno iskustvo, tešku bol ili nelagodu, koju potom može slučajno povezati sa drugim psom.

Zašto je moj pas agresivan prema drugim psima?
Prije nego što budete u mogućnosti determinirati uzroke 'agresivnog' ponašanja važno je da točno opišete što se točno događa između pasa. Ponašanje može sadržavati režanje, lajanje, nasrtanje, lomljenje i/ili griženje, te učestalost jednog ili više od ovih reakcija može ukazivati na različite glavne motive. Agresivno ponašanje može rezultirati ozljedama pasa i/ili ljudi koji ih pokušavaju razdvojiti. Svaki slučaj 'agresije' bi se stoga trebao shvaćati vrlo ozbiljno.

Igra nekih pasa može biti veoma burna te ako se jedan od pasa ne želi igrati na isti način, to katkada može rezultirati otvorenom agresijom. Takva neusklađenost zaigranog ponašanja je veća ukoliko je jedan od pasa slabije socijaliziran i/ili ukoliko je došlo do pretjerane umiješanosti vlasnika u psećoj igri. Primjerice, ako se psu uvijek nalaže da ne prilazi drugim psima ili ga se odvuče od igre zbog pretjerane brige njegovog vlasnika, često se psa izloži negativnim asocijacijama prilikom susreta drugih pasa, te on može postati frustriran i u nemogućnosti započeti ili dovršiti svoje zaigrane interakcije.

Prava 'agresija' između nepoznatih pasa ima puno uzroka gdje je najvažniji korak u razvijanju strategije liječenja takvih slučajeva, razumijevanjem emocionalnog stanja pasa sudionika.

Naučene komponente agresije

Uobičajeni elementi učenja uključuju sljedeće:

Ako pas prepozna da njegove prijetnje ili agresivnost rezultiraju u povlačenju (ili uklanjanje od strane vlasnika) od drugih pasa, ponašanje će biti pojačano
Ako je vlasnik pokušava smiriti agresivnog psa ili ga odvratiti s poslasticama, to može poslužiti nagraditi agresivnog ponašanja.
Pokušaji kažnjavanja psa koji je agresivan prema drugim psima, obično služi da pojačaju uzbuđenje psa i uče ga da je poticaj (drugi pas) povezan s neugodnim posljedicama. Mnogi vlasnici, u pokušaju da dobiju veću kontrolu, povećaju razinu ili vrstu kazne što dodatno pojačava uzbuđenje psa, te u nekim slučajevima može dovesti do osvete i obrambene agresije usmjerene na vlasnika.
Ako međusobna interakcija dvaju pasa rezultira u boli ili ozljede jednog ili oba psa, psi će brzo naučiti da se više boje i budu agresivniji u budućim susretima.

Ako ne možete uspješno kontrolirati psa i riješiti situaciju bez pojačanog uzbuđenja psa ili povećanjem svog straha, problem se neće riješiti i vjerojatno će se pogoršati tijekom vremena.

Moj pas je već agresivan. Što mogu učiniti?
Prvo i najvažnije, važno je pozicionirati emocionalno stanje vašeg psa i poraditi na povećanju opuštanja i samouvjerenosti kako smanjili prijetnje. Cilj je smanjiti negativno uzbuđenje vašeg psa kako bi bio u boljoj poziciji učenja novih asocijacija povezanih sa drugim psima, biti podučavan odgovarajućem ponašanju u njihovoj prisutnosti. Osim toga, važno je da ste uspostavili dobru kontrolu nad svojim psom. Ovo ne služi samo za smirivanje psa i smanjenje anksioznosti, već vam i omogućava da se uspješno nosite sa susretima s drugim psima. Vodilice kao i okovratnici su esencijalni i strogo preporučeni za pse koji će biti u situacijama kako bi mogli susresti više pasa.

Počnite sa uspostavljanjem pouzdanih asocijacija veza između opuštanja i nagrade. Pričekajte dok se pas spontano ne opusti i poradite na pasivnim asocijacijama nagrađujući svog psa njemu vrijednim nagradama koje će povezati s takvim stanjem opuštanja.
Također može biti korisno da povećate usklađenost vašeg psa s naredbama poslušnosti. Ako ga ne možete naučiti sjesti, ostati, dozvati i leći, u nedostatku potencijalnih problema, onda je vjerojatnije da vas pas neće poslušati i ispravno reagirati u problematičnim situacijama.
Izbor nagrada može biti kritičan. Važno je koristiti pozitivna potkrepljenja koja su od interesa baš vašem psu (pohvala, igra, nagrada, poslastica...). Jednako važno je biti dosljedan u davanju potkrepljenja i to netom nakon izvršenja željenog ponašanja kako bi pas mogao povezati nagradu sa željenim ponašanjem.
Da biste promijenili percepciju vašeg psa u odnosu na druge pse potrebo je smanjiti njegovu osjetljivost (postupno izlaganje) i poraditi na njegovom pristupu i pozdravljanju drugih pasa. To morate napraviti polagano, počevši sa situacijama gdje psa uspješno možete kontrolirati i nagraditi, potom prilagoditi težinu situacije od lakših prema kompleksnijim (veći prostor, veća populacija).

Vodite brigu o tome da svom ljubimcu date dovoljno vremena za relaksaciju, kako bi potom lakše kontrolirali faktore koji ometaju vašu životinju i lakše uspostavili kvalitetnu komunikaciju.

Savjeti za uspjeh
Ukoliko u konačnici prepoznate da je vašem ljubimcu potrebna profesionalna pomoć najbolje je da se obratite profesionalcima u vašoj blizini za spomenuti problem kako neprofesionalnim i neprovjerenim savjetima ne bi pogoršali ponašanje vašeg ljubimca.

Elizabetin (Medicinski) okovratnik

Po završetku operativnog zahvata moj je pas dobio veliki plastični okovratnik. Je li to doista potrebno?
Elizabetini okovratnici se koriste kako bi spriječili vašeg psa da ometa oporavak bilo kakve rane ili uklanja obloge. Psu je prirodno da liže svoje rane, što može ozbiljno odgoditi njihovo cijeljenje i rezultirati infekcijom. Isto tako ovratnik će spriječiti bilo kakvo grebanje ili trljanje koje uključuje glavu ili uši. Stoga, posebice kad je vaš pas bez nadzora, važno je uvjeriti se da je ovratnik na pravom mjestu.

Mnogi psi se naviknu na okovratnik kroz par sati posebice ako ih se smjesti na posebnom mjestu gdje nema puno pomičnih objekata poput stolica, malih stolova i sl. koji bi se mogli prevrnuti.
Okovratnik ograničava psa da vidi sa strane i iza, te mu nažalost onemogućuje procjenu širine. Stoga je važno da mu pomognete koliko god je to moguće kako bi osigurali da je vaš ljubimac kao i drugi vrijedni predmeti izvan opasnosti.

Što je sa hranjenjem?
Ovratnik ispravne veličine, pravilno postavljeni, treba omogućiti psu da se normalno hrani i pije. Ako se vaš pas inače hrani iz duboke zdjele pokušajte mu ponuditi hranu ili tekućine u plićoj posudi ili tanjuru. Ako mislite da mu je potrebno ukloniti ovratnik, provjerite je li vaš ljubimac pod nadzorom, te mu ga ponovno postavite čim je obrok gotov.

Održavanje
Važno je da obe strane okovratnika održavate čistima. Ukoliko vam je to problem napraviti na licu mjesta, uklonite svojoj životinji okovratnik no vodite računa da je ona tada pod nadzorom kako ne bi došlo do samo ozljeđivanja. Ako imate bilo kakve poteškoće ponovnog postavljanja okovratnika, kontaktirajte veterinara kako bi dobili ispravne naputke ili direktnu pomoć.

Manji broj pasa neće tolerirati takav okovratnik, te u toj situaciji odmah potrežite pomoć veterinara koji će vam rado pomoći.

Aplikacija krema, masti i otopina - postoperativno

Nakon što vam je uručena krema, otopina ili mast pojavljuje se pitanje kako ih primijeniti ! Čak i pas kojega je lako potkupiti može nasilno prigovoriti aplikacijom spomenutih tvari na osjetljivom području. Sljedeći savjeti mogli bi vam biti od pomoći.

Koja je razlika između kreme, masti i otopine?
Kreme su nemasne. Masti s druge strane imaju uljnu bazu. Otopine su tekući pripravci široke namijene, slično kao kreme i masti kada govorimo o njihovoj aplikaciji.

Slijedite upute za aplikaciju koje dobijete u odnosu na proizvod, npr. upotreba rukavica i slično.

Otopine se često apliciraju na komadu pamučne vate ili gaze, iako su danas mnogi pripravci dostupni i u obliku spreja.

Moj pas liže preparat čim ga apliciram.
Dobar naputak u takvoj situaciji jest da aplicirate proizvod netom prije nego što psa nahranite ili alternativno netom prije što ga izvedete u šetnju. Neki su psi pak okorjeli 'lizači' pa su svi spomenuti trikovi osuđeni na neuspjeh. Pomaže s većinom topivih preparata ukoliko ih nježno umasirate netom što ih aplicirate. Ukoliko ništa od navedenog ne pomaže, u tom slučaju nazovite veterinara, te će vam on dati Elizabetin okovratnik - veliku plastičnu 'haubu' koja će onemogućiti vašeg psa da liže zahvaćena područja.

Većina pasa postane nemirna ili bezvoljna kada im se stavi ovratnik, to se događa na početku zbog nepoznanice koju im predstavlja taj predmet. Međutim kada ga primijenite, nagradite svog psa ili ga odvedete u šetnju kako bi mu odvukli pažnju od nelagode i zbunjenosti - sasvim dobra ideja !

Prosječno 80% pasa će tolerirati okovratnik s povremenim problemima. No, nošenje okovratnika u okruženju svoga doma, posebice ako je solidne veličine, može dovesti do opasnosti kako za namještaj tako i za ljude. Budite na oprezu.

Česta pitanja nakon kirurškog zahvata

Što bi trebao raditi kada moj ljubimac dođe doma nakon kirurškog zahvata?
Nakon dolaska kući, trebali bi držati ljubimca na toplom i ugodnom mjestu osiguravajući mekanu i čistu podlogu, po mogućnosti u tihoj sredini bez propuha na otprilike 20°C - 22°C. Osim ako nije drugačije upućeno od kirurga pacijentu se može dati malo svježe vode. Nakon nekoliko sati može se dati manja količina hrane. Ne bi trebali dozvoliti da pacijent skače ili ima pojačanu aktivnost da ne uzrokuje prejako istezanje rane.

Moj ljubimac je jako pospan, je li to normalno?
Vaš ljubimac je dobio opću anesteziju ili sedaciju. Tim lijekovima treba i više sati da njihovo djelovanje u potpunosti popusti te ponekad uzrokuju kod nekih ljubimaca pospanost dan-dva.
Nakon tog perioda njihovo ponašanje bi se trebalo vratiti na normalu, no ako ste zabrinuti nemojte se ustručavati da kontaktirate našu Kliniku.

Zašto je mojem ljubimcu obrijana prednja noga?
To je obično mjesto postavljanja intravenoznog katetera gdje se apliciraju infuzijske otopine, anestetici ili sedativi. To područje je obično zaštićeno povojem koje možete slobodno skinuti kada dođete kući.

Zašto moj ljubimac lagano kašlje nakon operacije?
Vašem ljubimcu je bio postavljen endotrahealni tubus za vrijeme anestezije – to ponekad može uzrokovati blagu iritaciju te lagan kašalj, koji bi se trebao smiriti kroz nekoliko dana. Ako se nastavi slobodno kontaktirajte našu Kliniku.

Što učiniti ako moj ljubimac liže svoju ranu ili grize šavove?
Sasvim je prirodno da će Vaš ljubimac pokušati "čistiti" mjesto operacije, međutim, ako to postane prekomjerno, postoji opasnost da se šavovi istrgaju ili inficira to područje. Ako smo Vam dali Elizabethin ovratnik da preveniramo lizanje, molim Vas da ga koristite, a ako ne molim Vas slobodno kontaktirajte našu Kliniku. Nije neuobičajeno što mnogi ljubimci dožive "čudno" okovratnik i pokušaju ga skinuti. Međutim nakon kratkog vremena se naviknu, te je tada bolje okovratnik uopće ne skidati. Zapamtite, potrebno je tek par sekunda bez nadzora da ljubimac skine šavove. Ako ipak vaš ljubimac skine neke šavove slobodno kontaktirajte kliniku što prije je moguće.

Što je normalno nakon kirurgije?
Vaš ljubimac možda neće imati stolicu 24-36 sati nakon kirurgije. Tome mogu doprinositi razni uzroci. Vaš ljubimac nije jeo prije operacije, moguće da je dobio neke medikamente prije ili nakon kirurškog zahvata koji su mogli usporiti gastrointestinalni trakt. Ako Vam se čini da je vaš ljubimac konstipiran (nema stolicu) možete vašem ljubimcu ponuditi posnu hranu (kuhano bijelo pileće meso sa kuhanim povrćem, recovery konzerve itd.)
Povratak na normalnu aktivnost i apetit očekujte unutar 2-3 dana nakon kirurškog zahvata.

Zasto moj ljubimac ima "naljepnicu" na tijelu
Kako je iznimno vazno kontrolirati bol nakon kirurskog zahvata, tako se koriste i transdermalni aplikatori (Durogesic-Fentanyl)) koje otpustaju kontoliranu koncentraciju sredstava protiv boli. Vrlo je vazno da se to mjesto ne dira, tj. da naljepnica ne dodje u doseg djece. Nakon tri dana mozete skinut naljepnicu i neskodljivo ju baciti. Mjesto gdje je naljepnica bila moze biti zacrvenjeno, no crvenilo ce nestati kroz 24h.